Prosanjane jeseni - Zija Dizdarevic

Fabula:

-U ovoj prici pisac se sjeca svog djetinstva vracajuci se povremeno u sadasnjost i poredeci dvije jeseni: jesen djetinstva i jesen odraslog i zrelog covjeka. Te dvije jeseni su dva kontrasta. Dok je bio dijete jesen je bila zlatna, svaki put kada bi dosla djevojke bi se udavale. Zlatne jeseni piscevog djetinstva bile su pune drhtaja i snova.

-Sjeca se Emine i njene kose koja ga skaklja omotava se oko njega, a on place pa se smije, i draga mu i nije.

-Sjeca se bombona koji mu je ispao i forinte koju je dobio da kupi bombon.

-Sjeca se kada jemolio tetku da ostane kod nje jos neko vrijeme.

-Vracajuci se u sadasnjost pisac tadasnju jesen poredi sa jeseni djetinstva. Zelio bi da se jeseni iz

djetinstva vrate i da ih dozivi ponovo. Zelio bi ih proganjat i zato se ova pripovjetka zove „Prosanjane jeseni“

Vrijeme radnje: Pocetak XX stoljeca, jesen

Mjesto radnje: Fojnica, kasaba

Oblici kazivanja: opisivanje, pripovjedanje i dijalog

Tema: Ljepota i razdraganost djetinstva.

Ideja: Djetinstvo se nikada ne moze vratiti i zabraniti. U djetinstvu jesen ima zlatne i crvene boje, a kasnije, nazalost, jeseni postaju sive i mučne.

Glavni likovi: pisac

Sporedni likovi: tetka, hajrija, nafija, emina, ismet. Ibrahim

Opis nekih likova:

Pisac Zija Dizdarevic: je ovdje pozitivan lik. Dok je bio dijete jesen mu je bila zlatna. Pisa je dobar i kao djecak i kao odrastao i zreo covjek.

Tetka: Pisceva tetka se zove Emina i ona puno voli pisca. Ona je dobra. Opis Emine: „eminine oci plamte tamnim sjajem. Toplo i bro disu te kose i kad me uhvati i stegne rukama u me bije vrucina mirisljava i teska

Misljenje o procitanoj pripovjetci: Prica mi se jako svidja i ako je malo nejasna. Ima puno opisa i epiteta iako se jezik slabo razumije.

Jezicko – stilska izrazajna sredstva

Epiteti: Zlatnu boju, rumeno crveno, zlatno more, rujne boje, sive i mucne jeseni, mirisljava vrucina, tamni sjaj.

Poredenje: kao zastori su te naprijed oborene kose, kao kriska lubenice, crnih kao zastor.