Sadrzaj
Ep o Gilgamesu
Jedno
od najstarijih napisanih i sačuvanih književnih dela je sumersko –
vavilonski ep, ep o Gilgamešu. Najstariji sumerski pisani spomenici
potiču iz vremena oko 3500. godina p. n. e, a središta njihove kulture
bili su gradovi Ur i Uruk. Ovaj ep je jako poznat, a smatra se da je
sastavljen oko 1700. godine p. n. e. Smatra se, takođe, da je nastao
mnogo ranije. Napisan je na 12 ploča (pevanja) i govori o kralju
Gilgamešu,
kralju grada Uruka.
kralju grada Uruka.
Svi
ti mitovi o bogovima bili su napisani u stihu, i zacijelo su se redovno
govorili u svecanim prilikama. Jedan drugi mit, kojeg bi pravilnije
bilo nazvati epom, usredotocuje se na djelovanje ljudskog junaka zvanog
Gilgames. Njegove su pustolovine zapisane na 11 plocica sa dodatnim
tekstom na dvanestoj. Prepisi su pronadjeni u rusevinama Asurbanipalove
biblioteke u Ninivi te na mnogim drugim podrucjima na kojima su u staro
doba postojale biblioteke. Gilgames je bio kralj grada Uruka, ali tesko
je sa sigurnoscu reci u koje je vrijeme vladao. Spominje ga se u brojnim
zapisima na zgradama, pa mora da je doista postojao, no u sluzbenim
spisima vladara opisuje ga se kao "bozanskog Gilgamesa"koji je vladao
123 godina. Ocigledno je postao legendarnom licnoscu, nadljuskom, ali ne
do kraja bozanskom.
"Njegove
dvije trecine bile su bozanske, dok je jedna trecina bila ljudska" -
tako se opisuje Gilgamesa na pocetku epa, gdje on dolazi u sukob sa
Enkiduom, cudovistem koje su bogovi stvorili da bi provjerili
Gilgamesovu moc u Uruku. Enkiduovo tijelo bijase pokriveno kudravom
dlakom, kosa mu na glavi bila poput zenske, "uvojci mu bijahu poput
zitnog polja". Pojava tog stvorenja izazvala je veliku pometnju u zemlji
pa je Gilgames izasao da se sa njim bori.
Druga i treca plocica opisuju Gilgamesa kako izaziva nkidua kojega je nasao gdje se zabavlja sa bludnicom.
Uhvatili su se ukostac dograbivsi se poput bikova, Smirskali su dovratnike, zidovi su se tresli.
Ocigledno
je medjutim, da nijedan nije pobijedio jer na trecoj plocici stoji:
"Poljubili su se i sprijateljili."Potom su dva prijatelja posla u sumu
sedrova u kojoj obitava div Humbaba, "koji zavija poput oluje, kojemu je
oganj u ustima i izdise smrt". Potukli suHumbabu i pobjeda se, cini se
svidjala bozici Istari jer na sestoj plocici ona poziva Gilgamesa da joj
bude ljubavnikom i obecava mu brojna dobrocinstva. Prilicno
zacudjujuce, junak je odbija i ukorava sa njezine nestalnosti.
"Kojeg si ljubavnika voljela zauvijek,
Koji ti se od tvojih pastira cijelo vrijeme svidjao?
Cak se i Tamuza, ljubavnika tvoje mladosti,
Oplakivalo svake godine po tvojoj naredbi."
Ljutita
se Istar potuzi "svome ocu" Anuu i Antumi, "svojoj majci", te joj oni
dozvolise da na Gilgamesa posalje "nebeskog bika". Uz Enkiduovu pomoc,
Gilgames ga ubije.
Sedma
plocica pocinje sa opisom Enkidua u zalosti nakon sto je u snu saznao
da je Enilil odlucio kako on mora umrijeti. U svome jadu susretne
bludnicu i proklinje je.
"Spavaces u pustinji,
Stajaces u sjeni zida,
Trn i kupina ranjavace ti noge,
Pijani i zedni udarat ce te po obrazima."
Zanimljivo
je da slicnu kletvu izgovarala Ereshkigal eunuhu u "Istarinu silasku".
Enkidua smiruje Samas, bog sunca, no on potom sanja o silasku u podzemni
svijet koji je podrobno opisan kao i u "Istarinu silasku", a ima jos
mnogo posve idneticnih recenica. kako koji dan prodje, Enkidu trpi sve
vece boli i strah od smrti sve je veci. Osma plocica opisuje njegovu
smrt i Gilgamesovu zalost.
Posljednji
dio pripovijesti opisuje kako je i sam Gilgames pokusavao umaknuti
smrti. najprije odlazi na "Planinu dusa", gdje susrece djevojku,
"bozansku sluzbenicu", koja ga pita zasto junak koji je pobijedio
Humbaba i zaklao bozanskg bika izgleda tako slab i star. On joj
objasnjava da, poput svog prijatelja Enkidua, i sam mora umrijeti
ukoliko mu Utnapistim ne razotkrije tajnu besmrtnosti koju posjeduje
zahvaljujuci milosti bogova. On odlucuje da prijedje "more smrti" kako
bi stigao u Utnapistimovo prebivaliste. Nakon sto je oborio "dva put po
sezdeset stabala od sezdeset lakata svaki", koja su mu posluzila kao
gradja za plosnat camac, uspjesno je presao preko opasnih voda i susreo
se sa Utnapistimom. Gilgames ga upita kako je "usao u vijece bogova".
Utnapistimov odgovor predstavlja pripovijest o potopu. Pripovijest je
veoma duga kad ju je utnapistim dovrsio, Gilgames je vec spavao, sto
pokazuje koliko je junak uistinu bio iznemogao. Kad se probudio, odluci
pronaci tajnu biljku za koju mu je Utnapistim kazao da ce mu dati
besmrtan zivot, a nalazi se na dnu mora.
On priveze tako kamenje za noge i ono ga povuce na dno mora.
Ugleda biljku i, iako je bila trnovita, uze je u ruku.
odreze spone kamenju i more ga izbaci natrag na obalu.
Tada
Gilgames krenu natrag u Uruk, gdje je namjeravao pojesti biljku i
"povratiti se u svoje mledenastvo". Ali se na putu zaustavi pokraj
hladna izvora da se okupa. Zmija mu ukrade biljku, svukavsi kosuljicu
dok je klizeci uzmicala. Tada Gilgames zaplace:
"Za koga sam prolijevao krv svog srca?
Nijedan dar nisam dobio za sebe,
Poklon sto sam ga dobio bio je namjenjen zmiji
I voda ce ga odnijeti dvadeset milaj odavde."
Taj
pregled mezopotamske mitoloske knjizevnosti pokazuje koliko su izvori
medjusobno povezani. Nije naprosto rijec o razlicitim mitovima kojima su
zajednicki isti narativni motivi Cesto su im zajendicki isti poetski
stihovi, ali to je prirodna posljedica bogate sumene predaje koja je
morala postojati medju Semitma prije nego sto su Sumerani nastanili to
podrucje, a mitovi su bili zapisani pod uticajem Sumerana.
Nadalje,
to ukazuje na to kako su satre pripovijesti bile nasiroko
rasprostranjene. Cesto nije moguce makar i priblizno povezati neki mit
na temelju gragmenata nadjenih samo na jednom nalazistu; valja se
posluziti sa mitovima iz drugih podrucja, iz Iraka, Sirije, Turske ili
cak sa onima iz Egipta, kako bi se razjasnio neki tekst. Ponovno otkrice
mezopotamske knjizevnosti, sa svojim paralelama u kasicnoj ili
bibilijskoj knjizevnosti, pokazuje koliko je cvrsto bila utemeljena
knjizevna traidcija Istoka tokom klasicnog razdoblja ranoistorijskog
doba. Kada se klasicna Grcka javila kao prva medjunarodna sila ciji se
civilizatoriski uticaj sirio po svijetu, mezopotamska knjizevnost, njeni
pisari i biblioteke vec su svjetali barem 2000 godina.
1.Na
prvoj ploci u kratkom u vodu kazuje se da je gilgames upoznao svacije
znanje i djelo, da je mnogo putovao i mnogo video, stekao duboku
mudrost, saznao sve vjeti iz vremena prije velikog potopa i dao da se
sve to napise klinovima. U kratkom Gilgamesovom portretu naglaseni su
njegova lepota i snaga, ali i njegova samovolja. Jadikovanje naroda, cuo
je Anu, Bog neba, koji naredi boginji oblikovana Aruri da nacini junaka
slicnog Gilgamesu koji ce ga savladati. Ona nacini od blata junaka
dlakavog po cjelom tjelu, to je Enkidu. Ovaj je ziveo sa zivotinjama u
stepi, i dolazeci na pojilo zatrpavao lovcima zamke. Lovci se pozale
Gilgamesu a ovaj ih posavetova da povedu mladu zenu koja ce ga opciniti,
odvojiti od stoke i odvesti u stepu. Kada zena isprica Enkiduu o
Gilgamesu, velikom junaku, ovaj dodje u Uruk da ga izazove na borbu.
Gradjani radosno docekuju Enkidua, nadajuci se oslobodjenu od
Gilgamesovog terora. Gilgames je usnio san o sukobu sa nekim junakom, a
majka mu tumaci san: taj junak ce postati njegov prijatelj i brat.
2.Na
drugoj ploci opisuje se dvoboj Gilgamesa i Enkidua, Gilgamesova
pobjeda, njihovo bratimljene. Gilgames poziva Enkidua da podju za
pustolovinama i junackim djelima i da prvo ubiju Humbabu, cuvara Kedrove
sume bogova koji je uvredio Samasa, boga Sunca i Gilgamesovog
zastitnika.
3.Na
trecoj ploci opisuje se Enkiduova ceznja za stepom. Enkidu napusta
grad, i odlazi u stepu, i Gilgames tuguje za njim, tuguje i ceo Uruk.
Gilgames odlazi u stepu nalazi Enkidua i uspjeva da ga nagovori da se
vrati u Uruk. Enkidu pripovjeda Gilgamesu o svome snu: da ga je neka
sila bacila u podzemlje, u svjet mrtvih, gdje je kraljica podzelja
naredila da se Enkiduovo ime upise u glinu.
4.Cetvrta
ploca opisuje kako je bog Samas naredio Gilgamesu da ubije Humbabu,
cuvara Kedrove sume koji ga je uvredio. Oni dolaze do Kedrove sume i
ubijaju cuvara. Enkidu je klonuo, hoce da se vrate, ali ga Gilgames
nagovara da idu dalje i traze Humbabu.
5.Na
petoj ploci opisuje se njihov dolazak u Kedrovu sumu, u potraga za
Humbabom. Kada zanoce , Enkidu usni san, koji Gilgames protumaci kao
dobar i sa radosnim znacenjem, U dvoboju savladaju Humbabu, Gilgames mu
odsjece glavu, i stavi na koplje i donese u Uruk.
6.Sesta
ploca pripovjeda kako je Gilgames obukao novo odjelo i zasijao u svojoj
lepoti. Boginja ljubavi i plodnosti Istar baci oko na njega i poziva ga
da joj bude muz. Gilgames odbija govoreci da donosi nesrecu svojim
ljubavnicima. nju to razljuti i trazi od oca Anua da stvori carobnog
bika koji ce ubiti Gilgamesa. Otac ispuni zeljum, ali Enkidu i Gilgames
savladaju bika.
7.Na sedmoj ploci isprican je Enkiduov san koji Gilgames protumaci kao zlosutan.
8.Osma
ploca opisuje Enkiduovu bolest i Gilgamesovo jadikovanje kroz koje
obnavlja sve one dane koje je proveo sa prijateljem i djela koja su
zajedni ucinili: ubili su Humbabu i carobnog bika, i oslobodili narod
zla. Enkidu umire. Gilgames je sest dana i sest noci oplakivao Enkidua,
sedmoga dana ga je sahranio, napustio Uruk, i krenuo u stepu, da tuguje
za prijateljem. Bol za prijateljem dat je u snaznim slikama i
upecatljivim detaljima. Gilgamesovi obrazi su bili blijedi i upali, lice
pogruzeno, dusa ojadjena, stas pogrbljen. U dolinama trazi utjehu ali u
njemu je nemir. Zavrsen je period Gilgamesovog sretnog zivota u kome je
osjetio slast vlasti, ljepotu uspjeha, toplinu prijateljske ljubavi.
9.Pocetak
devete ploce kazuje o mukama i namerama Gilgameesovim. Strah od smrti i
misao o vjecnom zivotu odvode Gilgamesa na dugogodisnji put na kome
osjeca strah i stalno moli Bogove da ga sacuvaju. Kad dolazi pred
suncevu kapiju zaustavljaju se skorpioni. Moli ih da ga puste kako bi
nasao zivot. Zadivljeni njegovom snagom, hrabroscu i upornoscu, oni ga
pustaju da pronadje put. Dugo putuje kroz mracni klanac, dok stigne na
svjetlost pred vrt bogova.
10.Deseta
ploca opisuje Gilgamesov susret sa Siduri Sabitu. Kada dodje do Siduri
Sabitu kazuje joj svoje patnje i kuda je krenuo. Ona ga odvraca. Jos
jedan nagovjestaj uzaludnosti traganja i potvrda da je covjekova sudbina
unapred odredjena te da se od smrti ne moze pobjeci. Ona mu savjetuje
da jede i pije, da se veseli uz harfu, frulu i igru, da se raduje u
narucju zene. Ova hedonisticka slika djeluje snazno u kontrastu sa
predhodnom mracnom slikom ljudske sudbine, sto jos vise Gilgamesovom
zivotu daje tezinu i sumornost.
11.Jedanaesta
ploca sadrzi pricu o velikom potopu, koju Utnapistim kazuje Gilgamesu.
Za razliku od Gilgamesa koji je stalno u pokretu, nemiran i stvoren da
se bori Utnapistim se povukao u miran zivot kojim su ga bogovi
nagradila. Iz prica o potopu karakteristicna su dva momenta: 1. o
Utnapistinovoj sebicnosti 2. preplasenost bogova od potopa Kada
Utnapistimu Ea, bog dubina, saopstava odluku bogova o potopu, i daje mu
uputstva kako da spasi sebe i porodicu, sto je ovaj i uradio. Naprotiv
kada dolazi do cudotvorne trave zeli da je podjeli svima, a ne da je sam
pojede.
12.Dvanaesta
ploca opisuje Gilgamesov nemir, sto nije nasao zivot. Trazi da mu
dozvolu Enkiduov duh ne bi pitao za sudbinu mrtvih, sada kada je konacno
shvatio da mu smrt dolazi kao neminovnost. Poslije mnogih neprijatelja
Gilgames razgovara sa Enkiduovom sjenom i moli da mu objavi zakon zemlje
koji je video kako bi saznao sudbinu mrtvih.
Kritički osvrt na djelo
Dva svijeta
Ep o Gilgamesu prikazuje dva svijeta:
1. svijet bogova
2. svijet ljudi;
Iako
je u prvom planu prica o Gilgamesovom zivotu, djelovanju i
preokupacijama, svjet bogova je nazaobilazan, nijedan korak Gilgames ne
moze da ucini, a da na neki nacin ne zavisi od bogova. I sam Gilgames je
je 2/3 bog, a 1/3 covjeka. Po onome bozanskom Gilgames nije popularan.
Po onome ljudskom suprostavljanje smrti on je nesebican i plemenit, a
njegovu plicnost krase mnoge pozitivne crte.
Gilgames
je ljudskim djelom svoje licnosti nadvladao i potisnuo bozanski dio i
narodni pjevac je slio u svog junaka sve ono sto je ljudsko i plemenito,
i sto je izrazavalo ljudske teznje. Kao junak Gilgames je primjeran,
jak, snaza, hrabar, divan. Najtipicnija njegova osobina je upornost.
Privrzenost prijatelju, snazna ljubav, koja ga vezuje za njega i jos
snaznija ljubav koja ga vezuje za njega otkrivaju jos jednu stranu
njegove licnosti. Dinamizam i unutrasnji nemir vode Gilgamesa u niz
akcija.
Gilgames
je covjek patnje i bola. Njemu je sudjeno da pita i da dozivljava bol.
Tokom cjele price, junaka sto je ostvario, Gilgames je covjek poraza.
Otuda u ovom epu ima dosta sjete, patnje i bola.
Comments
Post a Comment