ZLATAREVO ZLATO
BOLJEŠKA O PISCU:
August Šenoa rođen je 1838 godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu. Prvi razred Mađarske gimnazije završio je u Pečuhu, a u Zagrebu će završiti ostalih 7. 1873 godine imenovan je gradskim senatorom. Umro je 1881 godine. Svoj roman „Zlatarevo zlato“ objavio je 1871 godine u časopisu „Vijenac“ , a godinu kasnije kao posebnu knjigu.
Ovo djelo je povjesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16. St. Kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovijedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovijedač jer iznosi vlastito mišljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: Šenoa uz dvije glavne radnje ubacuje i mnoge epizodne radnje.
KARAKTERISTIKE LIKOVA:
Glavni i najvažniji likovi su: Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanac. Dora i Pavao su pozitivni likovi. Oni se vole, ali su iz različitih društvenih slojeva pa ne smiju biti zajedno.
Dora:
Ona je oličenje nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju njene vrline, kao da uopće nema mana. „Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila tako da je više nisu smatrali djetetom, svi su je zvali „Zlatarevom mudrašicom“ jer se naučila čitanju i pisanju...“. Dora je vrlo inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao Gregorijanac. Ona na karju umire jer su svi negativni likovi bili protiv nje. Njezinu smrt isplanirao je Grgo Čokolin, koji je volio Doru, ali je nije želio gledati sretnu s drugim.
Pavao:
Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je veliki junak. „Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice bijaše plemenito, plavetne oči pod tamnim trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta. Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od brige i sjete.“ Pavle je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život. On je veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je jako vezan uz majku, te se nakon njene smrti udaljio od obitelji.
OSNOVNI PROBLEM KOJI JE PRISUTAN U DJELU:
U ovoj knjizi pojavljuju se dva paralelna pričanja povjesno i ljubavno. Uz povjesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u 16.st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim likovima.
NAJLJEPŠI DIO:
„Pa tek kad pupolj bude ružicom, djevojče djevicom! Divna li, oku milja. Kad je nedjeljom i svetkom, idući od rane mise preko Markova trga kući svojoj, premetala drobne nožice, obuvena crvenim šiljatim postolicama, kad joj se lijepa glavica njihalapod kitnom partom, a bujne joj se crne plete spuštale niz plavetni janjećim krznom ošivenim zobun, kad je ručicama držala na prsim srebrom okovani molitvenik, stidno gledajući pred sebe, da nisi mogao spaziti munjevita oka od dugih svilolikih trepavica, bio bi rekao svatko: eto, svetica sišla sa oltara među svijet da milim pojavom razveseli snuždene ljude.“
KRATKI SADRŽAJ:
U gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene supruge odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice, tj. Njegove kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Marka, po čemu su je i nazvali paprenjarka. Najveći zagrebački neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada. Dok je jednog dana razbješnjeli narod palio kuću Franje Filipovića koji je izdao svoje hrvatstvo i otišao u turke, jedna iskrica velikog plamena pala je među konje koji su se zatim razbježali. Pred podivljalim konjima se slučajno zatekla Dora koju je Pavao, sin Stjepka Gregorijanca spasio i zavolio. Viđao ju je više puta, a opet joj je spasio život. Saznavši da mu se sin viđa s građankom, Stjepko je skovao urotu. Sve političke spletke i sva građanska ogovaranja doveli su do ranjavanja Magde i Krupića, a također i do smrti Dore. Pavao ju ovaj put nije usopio spasiti. Udovica Klara je htjela Pavla samo za sebe. Uz pomoć Grge Čokolina, gradskog brijača, brbljavog, oholog i pohlepnog varalice, ona je poslala svoje vojnike da otruju Doru. Ljubomorna udovica je ostvarila svoj cilj. U poćetku svih tih nesreća Pavao je stekao saveznika i u njemu otkrio svoga brata Jerka. Shrvan što mu je zbog urote sin Pavao otišao, Stjepan Gregorijanec je sklopio mir sa Zagrebom. Umro je u okruženju, ipak sa sva tri svoja sina, Pavlom, Nikom i Jerkom. Rekavši da će jednog dana nestati ime Gregorijančevo imao je pravo jer su Pavao i Niko poginuli u bitci protiv turaka, a Jerko je otišao u samostan i zaredio se.
Comments
Post a Comment